Badnji dan u domaćinstvu: Molitva, badnjak i porodična trpeza

Božić u Sarajevu — Samır Jordamovıc/Anadolija

Badnji dan u pravoslavnoj tradiciji obilježen je brojnim ritualnim običajima – od odlaska po badnjak u praskozorje, njegovog unošenja u dom i paljenja, do posne trpeze i priprema za Božić. Iako se način obilježavanja razlikuje od mjesta do mjesta i od porodice do porodice, suština ostaje ista – zajedništvo, vjera i čuvanje tradicije.

Oglas

U praskozorje, prije izlaska sunca, domaćini u mnogim pravoslavnim porodicama izlaze u potragu za badnjakom – mladim hrastovim ili cerovim drvetom, koje se s tri udarca siječe tako da padne prema istoku. Badnjak se potom unosi u kuću ili stavlja iznad ulaza, a navečer se pali. Ovo drvo simbolično predstavlja ono koje su, prema predanju, pastiri donijeli i naložili u noći Hristovog rođenja.

"To je u našem narodu se jako lijepo primilo taj običaj, da se na taj način prisjećamo i u našoj pravoslavoj crkvi dolazimo do drveta, njačešće je to hrast, gdje ga usječemo i zaista uz molitvu ka Bogu dragom i pjesmu nalažemo ga, kako to naš narod kaže i na taj način se ogrijemo i blagoslovimo se", pojašnjava Đorđe Milovanović, paroh čardačanski.

U gradskim sredinama sve je više onih koji badnjak kupuju. Mladenka i njen otac Dragomir već pet godina prodaju badnjake, pšenicu i slamu. Pšenica simbolizira Hrista, novi život, nadu i obnovu, dok slama podsjeća na onu u kojoj je Isus rođen.

"Same pripreme traju dva mjeseca otprilike, mi to polako, ja sam penzioner i polako ja to spremam. Cijene nemamo neke, cijene dogovaramo na licu mjesta, ako neko nema novca može uzet džaba badnjak, pšenicu i tako nešto slično", kaže Dragomir Krajišnik.

Dok se cijene badnjaka, zavisno od veličine, najčešće kreću od pet do petnaest maraka, kod porodice Krajišnik vrijedi pravilo – koliko ko može da da. To mnogima znači, jer žele obilježiti praznik po običajima i u ovim ekonomski teškim vremenima:

"Jeste skuplje sve, ali eto za to mormao imati. Uvijek, svake godine ostavimo za to, pa imamo."

U domu Krajišnika Badnji dan protiče u miru i porodičnoj atmosferi. Iako se običaji razlikuju od mjesta do mjesta, suština je ista – zajedništvo i priprema za Božić, najradosniji hrišćanski praznik.

"Jutros je supruga napravila badnjakušu i ja sam unio badnjak u kuću, odnosno, mi stavljamo na vrata. I ja sam normalno kao domaćin njoj čestitao badnje jutro, poljubili se. Poslije toga smo sjeli, popili po jendu rakiju, popili kaficu i krenuli za ostalim obavezama. Ona priprema ručak za sutra, ja ću da pečem janje i tako", ispričao je Dragomir Krajišnik.

Neki za Božić peku janje, neki prase, dok se na trpezi obavezno nalazi česnica, u koju se po običaju stavlja novčić – simbol blagostanja, ali i čen luka ili dren kao simbol zdravlja. Na Badnji dan, kao posljednji dan četrdesetodnevnog posta, trpeza je posna: pasulj, riba, pita, pogača i baklava – u skladu s mogućnostima.

Opširnije u priči Mirne Ždralović.